Fahruddin Er-Razi je rekao: “Sihr u šerijatskom značenju se veže za sve ono čiji je uzrok skriven, što izgleda suprotno njegovoj suštini, i što se dešava u vidu opsjene i varke.”

Ibnu Kudame El-Makdisi kaže: “Sihr je vračanje, zapisivanje i vezivanje čvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje bračnih drugova. On spriječava čovjeka od spolnog općenja sa svojom ženom itd. Neki od njih se spravljaju da bi razdvojili muža od žene ili da bi omrzli jedno drugom ili da bi omilili jedno drugom.”

A Ibnul-Kajjim je rekao: “To je složeno djelovanje zlih duhova i podložnost utjecaju natprirodnih sila.”

Suština sihra

Radi se o sporazumu između sihirbaza i šejtana koji se sastoji u tome da sihirbaz počini neke harame ili djela koja vode u širk (nevjerstvo), a da mu šejtan zauzvrat pomaže i bude poslušan u onome što traži od njega.

Neka sredstva kojima se sihirbazi služe da bi se približili šejtanu

Postoje sihirbazi koji zavežu Mushaf za tabane i sa njime ulaze u klozet. Neki od njih pišu Kur’anske ajete nečistoćom, neki ih pišu krvlju od menstruacije. Jedni opet pišu Kur’anske ajete na svojim tabanima, drugi pišu Fatihu naopako. Neki od njih klanjaju bez abdesta, neki su stalno u stanju džunupluka (nečisti), neki kolju u ime šejtana i ne spominju Allahovo ime i nose kurban tamo gdje im odredi šejtan. Neki razgovaraju sa zvijezdama i čine im sedždu, neki opće sa svojom majkom ili kćerkom, neki pišu talismane nearapskim riječima koje imaju značenje nevjerništva.

Sada nam postaje jasno da džin neće pomoći sihirbaza niti mu služiti osim uz protuuslugu. Što je sihirbaz veći kafir, to je šejtan poslušniji i brži u izvršavanju njegovih naređenja. A ako sihirbaz uskrati poslušnost šejtanu, ovaj mu neće više služiti i ignorisat će njegova naređenja.

Zbog toga su šejtan i sihirbaz potpuno isti u neposlušnosti prema Allahu. Sam pogled u lice sihirbaza, je potvrda rečenog. Na njegovu licu ćeš vidjeti tamu kufra poput crnog oblaka. A ako ga bolje upoznaš, primjetit ćeš da je u stalnom sukobu sa samim sobom, a tako isto i sa svojom ženom i djecom i ne može mirno spavati. Džini uznemiravaju i porodicu toga čovjeka, njegovu djecu i ženu, tako da među njima učestaju svađe i nesuglasice.

Istinu je rekao Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti.” (Ta Ha, 124)

(preuzeto iz knjige:Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza-Vehid Abdusselam Bali).

Dokazi iz Kur’ana o postojanju džina i šejtana

Uzvišeni Allah je rekao: “Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur’an slušaju, i kada dodoše da ga čuju, oni rekoše: “Pst!” A kada se njegovo učenje završi vratiše se da svoj narod opominju.” (El-Ahkaf, 29)

“O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?” (El-En’am, 130)

“O družine džina i ljudi, ako možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć.” (Er-Rahman, 33)

“Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: “Mi smo doista Kur’an, koji izaziva divljenje, slušali.” (El-Džinn, 1)

“I bilo je ljudi koji su pomoć od džina tražili, pa su im tako obijest povećali.” (El-Džinn, 6)

“Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju, i da vas od sjećanja na Allaha i od namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti?”
(El-Ma’ida, 91)

“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.” (En-Nur, ajet, 21)

Dokazi iz Kur’ana su brojni. Dovoljno je znati da u Kur’anu postoji čitava sura koja govori o džinima.

Riječ džin je u jednini spomenuta na dvadeset i dva mjesta u Kur’anu, a ista riječ u množini na sedam mjesta. Riječ šejtan u jednini je spomenuta na šezdeset i osam mjesta, a ista riječ u množini na sedamnaest mjesta. Kako vidimo, o džinima i šejtanima postoji veliki broj ajeta.

Rekao je Uzvišeni Allah:
“I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici, učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikog učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kad bi samo znali!” (El-Bekara, 102)

I Mi naredismo Musau: “Baci štap svoj! – I on odjednom proguta sve čime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili. I tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi, a čarobnjaci se licem na tle baciše. Mi vjerujemo u Gospodara svjetova – povikaše – Gospodara Musaova i Harunova.” (El-E’araf, 117 – 122).

“Reci: “Utičem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla onih koji u uzlove pušu, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.” (El-Felek, 1 – 5)

“Reci: “Tražim zaštitu kod Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana, napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džina i od ljudi.” (En-Nas, 1 – 6)

Kurtubi je rekao da riječi “od zla onih koji u uzlove pušu” aludiraju na vračare koje su puhale u uzlove od konaca dok su zapisivale.

Dokazi iz Sunneta o postojanju džina i šejtana

Od Ibnu Mes’uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao:
“Jedne noći smo bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Izgubili smo ga i tražili po dolinama i gudurama. Pomislili smo da je nestao ili da je ubijen. Prenoćili smo tu. To nam je bila najgora noć koju može neko doživjeti. Kada smo osvanuli, ugledali smo kako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazi iza pećine. Rekli smo: “Božiji Poslaniče, izgubili smo te i tražili, ali te nismo našli. Proveli smo najgoru noć koju može čovjek proživjeti.” Rekao je: “Došao mi je džin i pozvao da idem s njim. Otišao sam i učio im Kur’an.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je poveo sa sobom i pokazao nam tragove džina i tragove njihove vatre. Kaže da su ga pitali o njihovoj hrani, pa im je rekao: “Hranite se svakom kosti nad kojom je spomenuto Allahovo ime i balegom od životinja.” Zatim nam je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nemojte se njima potirati, jer je to hrana vase braće.” Prenosi ga Muslim: 4/170. U njihovo vrijeme su se potirali kamenjem, kostima i sasušenom balegom. (Prim.prev.)

Od Ibnu Se’ida El-Hudrijja, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:
“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je rekao: “Primjećujem da voliš stoku i pustinju, pa kad budeš sa svojom stokom u pustinji, i proučiš ezan, poviši svoj glas, jer ko god da čuje glas mujezina, bio to džin, ili čovjek, ili bilo šta drugo, posvjedočit će mu na Sudnjem danu.” Prenosi ga El-Buhari: 6/343, Malik: 1/68 i En-Nesai: 2/12.

Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao:
“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio se sa grupom ashaba na pijacu Ukaz, a između šejtana i obavijesti sa neba je postavljena prepreka i bili su pogođeni svjetlicama. Vratili su se svome narodu. “Šta vam je?” – upitali su ih. Oni odgovoriše: “Između nas i obavijesti sa neba postavljena je prepreka, a nas pogodiše svjetlicama.” Rekli su im njihovi: “Desilo se nešto što vas je omelo, zato pređite zemlju od istoka do zapada kako biste saznali šta je to zbog čega ste spriječeni da prisluškujete (ono što će se desiti u budućnosti). Uputili su se neki od njih prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i onima koji su sa njim krenuli na pijacu Ukaz. On je u tom momentu klanjao sabah-namaz sa ashabima. Nakon što su čuli Kur’an, pažljivo su ga saslušali, i rekli: “Ovo se ispriječilo između nas i obavijesti sa neba.” Vratili su se svom narodu i rekli: “O naš narode, mi smo slušali Kur’an čudesni, koji vodi ispravnom Putu, pa smo povjerovali u njega i više nećemo nikoga Gospodaru našem ravnim smatrati.”

Tada je Allah, dželle šanuhu, objavio ove riječi:
“Reci, meni je objavljeno da je nakoliko džina prisluškivalo i reklo: “Mi smo doista, Kur’an, koji izaziva divljenje slušali.” (El-Džinn, 1) Ono što je objavljeno Poslaniku bile su riječi džina. Ovaj hadis prenose El-Buhari: 2/253 i Muslim: 4/168.

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla:
“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Meleki su stvoreni od svjetlosti, džini od vatre, a Adem je stvoren od onoga kako vam je već opisano.”

Od Safijje bintu Hujejj, radijallahu anha, se prenosi da je rekla:
“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista šejtan kola čovjekovim tijelom kao što kola krv.” Hadis prenose: El-Buhari: 4/282 i Muslim: 14/155.

Od Abdullaha ibnu Omera, radijallahu anhu, prenosi se:
“Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada neko od vas jede, neka jede desnom rukom, a kada pije neka pije desnom rukom, jer šejtan i jede i pije svojom ljevicom.” Muslim: 13/191.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Ne postoji ni jedno novorođenče a da ga šejtan prilikom rađanja ne dodirne. Svako od njih zaplače od dodira šejtana. Jedino sina Merjemina (Isaa a.s.) i njegovu majku nije dotakao.” Hadis prenose: El-Buhari: 8/218 i Muslim: 15/121.

Od Abdullaha ibnu Mes’uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao:
“Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, spomenut je čovjek koji je prespavao cijelu noć, pa je on rekao: “U uho tog čovjeka se pomokrio šejtan.” El-Buhari: 3/28 i Muslim: 6/64.

Od Ebu Katade, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dobar san je od Allaha, a ružan san je od šejtana, pa ko vidi u snu nesto ružno, neka tri puta puhne na svoju lijevu stranu i neka zatraži zaštitu kod Allaha, i taj san mu neće naštetiti.” El-Buhari: 12/283 i Muslim: 15/16.

Od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Kada neko od vas zijeva, neka stavi ruku na usta jer šejtan može ući u njega prilikom zijevanja.” Muslim: 18/122 i Ed-Darimi: 1/321

O ovoj temi postoje i drugi brojni hadisi, ali je onome ko traži istinu dovoljno i ovo. Sada nam postaje jasno da je postojanje džina i šejtana stvarnost. O tome se može prepirati samo ohol čovjek koji slijedi svoje strasti, a ne želi Allahovu Uputu.

Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla:
“Jedan jevrej iz plemena Zurejk je opsihrio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zvao se Lubejd ibnul-E’asam. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se činilo da obavlja neke poslove, a on ih u stvari nije obavljao. Jednog dana ili jedne noći je bio kod mene, kada je mnogo Allahu dove upućivao, a zatim je rekao: “Aiša, jesi li primijetila da mi je Allah dao odgovor na ono što sam Ga pitao? Došla su mi dva čovjeka, jedan je sjeo kod moje glave, a drugi kod nogu, pa je jedan drugog upitao: “Od čega boluje ovaj čovjek?” Odgovori drugi: “On je opsihren.” “A ko je to uradio?” Reče: “Lubejd ibnul-E’asam.” “Na čemu mu je napravio sihr?” Kaže: “Na česlju i dlakama koje je stavio u koru od palme”. “A gdje je to? – upita ovaj. “U bunaru Zervan”. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao jednog ashaba da ga izvadi. Zatim je rekao: “Aiša, voda tog bunara izgleda poput boje potopljene kne, a plodovi palmi oko bunara su kao šejtanske glave. ”Ja ga upitah: “Allahov Poslaniče, zašto mu ne uzvratiš?” On odgovori: “Allah me je izliječio, a ja mrzim da činim ljudima zlo.” Zatim je naredio da se sihr uništi.” El-Buhari: 10/222 i Muslim u poglavlju “Elem”.

Značenje hadisa

Jevreji su se dogovorili sa Lubejd ibnul-E’asamom, (on je bio najpoznatiji jevrejski sihirbaz, neka je Allahovo prokletstvo na njih), da napravi sihr Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a za uslugu su mi dali tri dinara. I zaista, taj je pokvarenjak to i uradio na nekoliko Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dlaka. Donijela mu ih je robinja koja je dolazila u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, kuću. Napravivši na njih sihr stavio ih je u bunar Zervan.

Iz svih predaja ovog hadisa da se zaključiti da je ovaj sihr bio od vrste “spolne nemoći (impotencija)”, jer se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, činilo da se može sastajati sa svojom ženom, a kad bi joj se približio bio bi spriječen. Ovaj sihr nije naštetio ni njegovom razumu, ni ponašanju, ni razmišljanju, nego je bio uskraćen samo u ovome što smo spomenuli.

Učenjaci su se razišli oko toga koliko dugo je bio opsihren. Jedni tvrde da se radilo o četrdeset dana, dok drugi kažu da je manje ili više. Allah najbolje zna.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dugo molio Allaha, dželle šanuhu. Allah je udovoljio njegovoj dovi i poslao mu dva meleka. Jedan od njih je sjeo kod glave a drugi kod nogu te je jedan od njih rekao: “Šta je s ovim čovjekom?” Drugi je odgovorio: “On je opsihran.” “A ko ga je opsihrao?” “Lubejd ibnul-E’asam, jevrej.” Zatim je objasnio da je njegov sihr napravljen na dlakama Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, kose. Jevrej ih je stavio u koru palme, da bi imao što veći uticaj, a potom ga stavio pod kamen u bunar Zervan. Pošto su meleci tačno utvrdili stanje Božijeg Poslanika i ukazali na mjesto sihra, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se sihr izvadi i zakopa, a u nekim predajama stoji da ga je i spalio.

Kada proučimo sve predaje, shvatit ćemo da su jevreji napravili veoma jak sihr s ciljem da ubiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poznato je da se nekim sihrima moze ubiti. Ali ga je Uzvišeni Allah spasio te se preobrazio u slabiji vid sihra, a on se zove “rabt” (nemogućnost prilaska ženi – impotencija).

Sumnja i odgovor na nju

El-Ma’ziri je rekao:
“Ovaj hadis negiraju novotari u vjeri, smatrajući da on šteti ugledu poslanstva i izaziva sumnju u njegovu vjerodostojnost. Stoga smatraju da potvrda autentičnosti ovog hadisa šteti autentičnost šeriata, i kažu: “Možda mu se učinilo da mu je došao Džibril, alejhisselam, a on mu nije došao, i možda mu se učinilo da mu se objavljuje a ne objavljuje mu se.”

El-Ma’ziri kaže:
“Ovo što oni kažu je neispravno, zato što dokaz poslanstva koji je mu’džiza upućuje na istinitost onoga što mu se objavljuje od Allaha, dželle šanuhu, i na njegovu bezgriješnost. Dozvolit nešto što je u suprotnosti sa šerijatskim dokazom je besmisleno.” Ovo se prenosi u djelu “Zadul-muslim” 4/221.

Ebul-Džukeni El-Jusufi, Allah mu se smilovao, je rekao:
“Bolest koja je zadesila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao posljedica sihra nimalo nije naštetila ugledu poslanstva. Sve bolesti poznate na dunjaluku spopadale su i poslanike, što je povećavalo njihovu nagradu na Ahiretu, neka je selam i spas na sve njih. Zbog toga, kada mu se pričinjavalo, zbog sihra, da radi neke stvari, a on ih nije činio (a zatim mu je sve to nestalo time što mu je Allah, dželle sanuhu, ukazao na mjesto gdje se nalazi sihr i on ga je izvadio i zakopao), to nimalo nije naštetilo njegovom poslanstvu. To je bolest kao i ostale bolesti. Bolest nije imala nikakvu dominaciju nad njegovim razumom. Sihr se odrazio samo na pojedine organe kao sto su oči, tako da mu se činilo da prilazi svojim ženama, a on to nije činio. U fazi bolesti navedene stvari ne mogu naštetiti poslanstvu.

On dalje kaže:
“Čudim se onima što smatraju da ono što se desilo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, posljedicom sihra, šteti njegovu poslanstvu i pored toga što se u Kur’anu jasno spominje slučaj Musa’a, alejhisselam, sa sihirbazima i faraonom, kad se i Musa’u učinilo da njihovi štapovi pužu. Allah ga je učvrstio, kao što se u Kur’anu to spominje:

Ne boj se, rekosmo Mi, – ti ćes doista pobjediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni sačinili, jer je ono što su oni sačinili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti. I čarobnjaci se baciše licem na tle govoreći: “Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara. (Ta ha, 68 – 70)

Ni jedan učenjak niti pametan čovjek nije rekao da ono što se pričinilo Musa’u, alejhisselam (kretanje konopaca), šteti njegovom poslanstvu. Naprotiv, rekli su da takve stvari koje se dešavaju poslanicima, alejhisselam, povećavaju snagu imana. Uzvišeni Allah ih pomaže protiv njihovih neprijatelja i daje im nadnaravne pojave u vidu vidljivih mu’džiza, a ponižava sihirbaze i kafire, i čini da sretan kraj bude za bogobojazne. Ovako je to pojašnjeno u brojnim ajetima.” U djelu “Zadul-muslim” 4/22

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Klonite se sedam najvećih grijeha.” Upitali su: “A koji su to grijesi?” Rekao je: “Pripisivanje Allahu druga, vradžbina (sihr), ubistvo osobe koju je Allah zabranio da se ubija osim u slučaju zadovoljavanja pravde, uzimanje kamate, uzimanje imetka siročeta, bježanje s bojnog polja, klevetanje čestitih i bezazlenih vjernica.” El-Buhari: 5/393 i Muslim: 2/83

Ovim hadisom se dokazuje postojanje sihra. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam naređuje da ga se klonimo, i pojašnjava nam da je to težak grijeh koji vodi u propast. Sve to govori da sihr uistinu postoji, i da nije izmišljotina.

Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao:
“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko nauči proricati u zvijezde, naučio je dio sihra. Povećanjem znanja o proricanju u zvijezde, povećava se znanje o sihru.” Prenosi ga Ebu Davud i Ibnu Madže, a El-Albani ga je uvrstio među vjerodostojne hadise pod brojem 793.

Ovaj hadis nam dokazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao na jedan od načina učenja sihra, ali s ciljem upozorenja kako bi ga se muslimani čuvali. Tu je, upravo, i dokaz da je sihr činjenično znanje, koje se uči. Na to upućuju i ove Allahove, dželle šanuhu, rijeci: “…pa su učili od njih kako će razdvojiti muža od žene.” Jasno je da je sihr nauka kao i sve druge nauke, ima svoje temelje na kojima počiva, a izloženi prethodni ajet i hadis osuđuju sihr.

Od Imran ibnu Husajna, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Nije od nas onaj koji predskazuje i kome se predskazuje, onaj koji proriče i kome se proriče, onaj koji pravi sihr i ko traži da se nekome napravi sihr, a ko dode vračaru pa povjeruje njegovim riječima, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.” Prenosi Hejsemi u “Medžme’uz-zevaid” 5/20, a El-Albani ga je naveo u “El-halal, vel-haram” pod brojem 289, i kaže da je hasen li-gajrihi.

Dokaz u ovom hadisu o postojanju sihra je u tome što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio sihr i odlazak sihirbazu, a on ne zabranjuje ništa što ne postoji i što nije vidljivo i stvarno.

Od Ebu Musaa El-Es’arija, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Neće ući u džennet onaj koji je privržen alkoholu, niti onaj koji vjeruje da sihr djeluje sam po sebi (bez Allahove, dželle šanuhu, odredbe i volje), i onaj koji kida rodbinske veze.” Prenosi ga Ibnu Hibban, a El-Albani kaže da je hasen zbog toga što ima drugi sličan hadis koji ga potkrepljuje.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio vjerovanje da sihr djeluje sam od sebe. Dužnost je vjerniku da vjeruje da sihr ili slične pojave ne mogu djelovati bez Allahove, dželle šanuhu, volje. Kur’an kaže: “Ali nisu mogli time nikome, bez Allahove volje nauditi.” (El-Bekara, 102)

Ibnu Mes’ud, radijallahu anhu, kaže:
“Ko otiđe vračaru ili sihirbazu ili proroku, pa povjeruje u ono što kaže, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.“ Prenosi ga Ebu Ja’la i Bezzar sa dobrim senedom, a hafiz El-Munziri ga prenosi u “Tergibu” 4/36.

1. Sve što je privlačno i precizno. Kaže se: Opčinila je momka tj. laskala mu je i pridobila ga. Svako ko nešto pridobije – opčinio ga je. I ono što su pjesnici rekli: “čarolija očiju” zbog njihove mogućnosti da pridobiju duše.
   Liječnici kažu: “čarobna priroda”.
   Uzvišeni Allah kaže da je Musaov, alejhisselam, narod rekao: “Mi smo opčinjen narod”, tj. lišeni smo znanja.
   Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “U retoričnosti ima čarolije”.
2. Ono što nastaje prevarom i priviđanjem i nije stvarno kao što to izvode mađioničari tako što zavaraju pogled dok brzo izvedu trik rukom.
3. Sticanje šejtanske pomoći u vračanju, tako što će ih pridobiti. Na ovo se odnose riječi Uzvišenog Allaha:
   “Šejtani su nevjernici, poučavaju ljude sihru (čaroliji).”
4. Razgovor sa zvijezdama i – kako to oni vjeruju – spuštanje njihove (zvjezdane) duše.Preneseno iz “Fethul-Bari”: 10/222

Mišljenja učenjaka

El-Hattabi, rahmetullahi alejhi, je rekao:
“Prirodoslovci su zanijekali sihr i porekli njegovo djelovanje. A poznato je da sihr postoji i da je stvarnost. Mnogi narodi, poput Arapa, Hindusa i Rimljana složni su u tome da sihr postoji, a oni su najbolji stanovnici ove zemlje, najučeniji su i najmudriji. Allah, dželle šanuhu, je rekao: “Oni uče ljude vradžbini.” (El-Bekara, 102), i naredio je da tražimo utočište od njega. “I utičem se Gospodaru od zla smutljivca kada smutnju sije.” (El-Felek, 4)

I od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se u tu svrhu prenose brojni hadisi koje negira samo onaj koji poriče ono što je očevidno i nužno. Ulema se razišla oko adekvatne kazne za sihirbaza… Ono što nema osnove ne može ni biti na stepenu nečega što je poznato i o čemu se pročulo. Negiranje sihra je neznanje, a raspravljati sa onim ko ga negira besmisleno je i beskorisno.

El-Kurtubi, rahimehullah, je rekao: “Učenjaci Ehlis-sunneta smatraju da je sihr utvrđen i da postoji, a većina Mu’tezila i Ebu Ishak El-Istrabadi smatraju da sihr nema osnove, već da se ustvari radi o obmanjivanju, pričinjavanju, sugestiji i prikazivanju stvari drugačijim nego što izgledaju. Takav je primjer obmane i mađioničarskih trikova, kao sto Allah, dželle šanuhu, kaže: “…pričinilo im se da se one kreću.”

Nije rekao da se one uistinu kreću, nego je rekao: “pričinilo im se.” Također kaže: “Opčarali su oči ljudi.”

El-Hattabi dalje spominje:
“U tome nema nikakva dokaza, jer i mi ne poričemo da pričinjavanje spada u okvire sihra. Međutim, desile su se neke stvari koje razum dozvoljava i za njih se čulo. Neke od njih su spomenute u ajetu koji govori o sihru i njegovom podučavanju. Da nije stvaran ne bi bio ni izučavan, i ne bi nas Allah obavijestio u Kur’anu da šejtani uče ljude sihru, što upućuje na to da on stvarno postoji. Isto se spominje i u kazivanju o Faraonovim vračarima: “I dođose sa velikom vradžbinom.”

I u suri El-Felek. Svi se mufessiri slažu da je povod objave ove sure sihr koji je Lubejd ibnul-E’asam napravio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Slučaj je spomenut u hadisu kojeg prenose El-Buhari i Muslim i drugom od Aiše, radijallahu anha, kada je rekla:
“Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, opsihrio je jevrej iz plemena Zurejk. Kažu da se zvao Lubejd ibnul-E’asam….”

U istom hadisu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je sihr prestao djelovati, rekao:
“Uistinu me je Allah izliječio.”

Izlječenje biva sa uklanjanjem bolesti, što upućuje da je to istinito i činjenično. Nepotrebno je o postojanju sihra više raspravljati nakon što su i Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome izvijestili i jasno uputili na njegovo postojanje. Nema nikakve koristi niti štete u tome što se istini o postojanju sihra suprostavljaju Mu’tezile i njima slični, kada znamo da većina uleme zastupa suprotno mišljenje.

On dalje kaže:
“Sihr se u prošlim vremenima mnogo proširio i o njemu su ljudi puno pričali, nije zapamćeno ni od ashaba ni od tabi’ina da su negirali postojanje sihra.

El-Ma’ziri, rahimehullah, je rekao:
“Sihr je potvrđena stvar i on je realnost. Ima uticaj na onoga kome je napravljen, iako postoje ljudi koji smatraju da je on nestvaran, a da je ono što se desi, kao posljedica sihra, iluzija i pokvarena lažna mašta.

Sve što je navedeno o neutemeljenosti sihra neistinito je, jer ga je Uzvišeni Allah spomenuo u Svojoj Časnoj Knjizi. On se uči, i putem njega se postaje kafir. Njime se može razdvojiti muž od žene. U hadisu koji govori o opsihrenosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominje se da je on načinjen od stvari i predmeta koji se zakopavaju i vade. Stvari i predmeti su materijalne prirode. Sve što smo spomenuli, ne može se desiti kod stvari koje nisu realne i stvarne. Kako se može izučavati ono što nije istinito i stvarno?

 On dalje kaže:
“Nije pojmljivo da Allah izmijeni ustaljene prirodne pojave izgovorom formula, ili spajanjem supstanci i određenih snaga, na način koji ne zna niko osim sihirbaz.”

Ko se osvjedočio u postojanje supstanci poput droga koje imaju smrtonosno djelovanje ili koje izazivaju bolesti ili one koje dovode do izliječenja kao što su antibiotici, nije mu teško shvatiti da se sihirbaz može izdvojiti u vezi poznavanja smrtonosnih snaga ili riječi koje dovode do razdvajanja.

En-Nevevi, rahimehullah, kaže:
“Istina je da je sihr realnost. Većina uleme se u tome slaže, a na to upućuju i Kur’an i Sunnet.”

Ibnu Kudame, rahimehullah, rekao je:
“Sihr je istina. Posljedica sihra može biti ubistvo, bolest, razdvajanje muža od žene tako što će se sustezati od spolnog općenja sa njom. Postalo je rašireno među narodom postojanje kompliciranih odnosa među bračnim drugovima kao posljedica sihra. Zbog toga muškarac nije u stanju da priđe ženi. Kada se sihr ukloni, komplikacije nestaju. Toliko toga je preneseno o sihirbazima, tako da je nemoguće i pomisliti da se radi o potvorama ili lažima.

Ebu Muhammed El-Makdisi, rahimehullah, rekao je u svom djelu “El-Kafi”:
“Sihr je vračanje, zapisi i vezivanje čvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i razdvajanje bračnih drugova, a Uzvišeni Allah kaže: “Učili su od njih kako ce muža od žene rastaviti.” (El-Bekara, 122)

U drugom ajetu kaže:
“Utječem se Allahu od zle smutnje smutljivaca koji pušu u uzlove.” (El-Felek, 4)

To jest: od zla vračara koji pušu u uzlove i koji vezuju sihr u uzlove. Da sihr nije realnost, Allah, dželle šanuhu, ne bi naređivao da tražimo Njegovu zaštitu od djelovanja sihra.

Veliki učenjak Ibnul-Kajjim, rahimehullah, u djelu “Beda’iul-Fevaid” kaže:
“Allahove riječi: “I od zla smutnje smutljivaca koji pušu u uzlove” i hadis kojeg prenosi Aiša, radijallahu anha, upućuju na djelovanje sihra i na to da je on stvarnost.”

Ebul-’Izz El-Hanefi, rahimehullah, kaže:
“Ulema je dugo raspravljala o sihru i njegovim vrstama. Većina njih tvrdi da on ima udjela u uzrokovanju smrti i bolesti onoga kome je napravljen bez vidljivog vanjskog utjecaja.”

Islamski stav u pogledu sihra

Imam Malik, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Sihirbaz koji pravi sihr, a to i ne čini niko osim sihirbaz, sličan je onom za koga Allah kaže:
“Znali su da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati.” (El-Bekara: 102), i ja smatram da se treba ubiti osoba koja to čini.”

Ibnu Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Kazna za sihirbaza je ubistvo”.
Ovo mišljenje se prenosi od Omera ibnul-Hattaba, Osmana ibnu Affana, Ibnu Omera, Hafse, Džundub ibnu Abdullaha, Džundub ibnu Ka’ba, Kajsa ibnu Sa’da, Omer ibnu Abdul-Aziza, a tako misle i Ebu Hanife i Malik.

 El-Kurtubi, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Islamski pravnici su se razišli u pogledu propisa o sihirbazu muslimanu i nemuslimanu, tako da je Malik mišljenja da ako sihirbaz lično nekog opsihri, a njegov sihr bude izvršen putem riječi koje u sebi sadrže kufr, onda ga treba ubiti i ne treba pri tome od njega tražiti da se pokaje. Njegovo pokajanje se ne prima, zato što je sihr stvar kojom on želi da se prikrije i zato što je Allah sihr nazvao nevjerstvom: “…a njih dvojica nisu nikog učili dok nisu rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik.” (El-Bekara, 102)

Ovo je mišljenje Ahmed ibnu Hanbela, Ebu Sevra, Ishaka, Safije i Ebu Hanife. Treba napomenuti da je poznato mišljenje Safije da ne treba ubiti sihirbaza samo zbog sihra, nego se on ubija u odmazdi, tj. u slučaju da je on nekog sihrom ubio.

Ibnu Munzir, Allah mu se smilovao, kaže:
“Kada čovjek potvrdi da je nekog opsihrio riječima kufra, dužnost je da se ta osoba ubije ako se ne pokaje, isto se radi ako postoji očigledan dokaz protiv njega, kao što je očigledan kufr. A ako se ispostavi da govor kojim je on nekog opsihrio, ne sadrži u sebi kufr, onda ga nije dozvoljeno ubiti. A ako opsihrenog spopane ludost i gubitak pameti kao posljedica sihra, treba nad njim izvršiti odmazdu ako je to bilo namjerno, a ako nije bilo namjerno, onda treba dati krvarinu njegovoj porodici.

Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao:
“Oni koji sihirbaze smatraju nevjernicima dokazuju to ajetom: “A da su vjerovali i bili bogobojazni…” Tako se prenosi od Ahmed ibnu Hanbela i drugih prethodnika. Jedni su rekli da se takav ne smatra nevjernikom već ga samo treba kazniti. Tako se prenosi od Safije i Ahmeda koji kažu: “Obavijestio nas je Sufjan ibnu Ujejne od Amr ibnu Dinara da je čuo Bedžleta ibnu Abdeta da je rekao: “Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, je pisao pismo u kojem naređuje da se ubiju svaki sihirbaz i sihirbazica, pa smo ubili tri sihirbaza.”

Poznato je da je Hafsu opsihrila jedna ropkinja, pa je naredila da se ubije i bila je ubijena.

Imam Ahmed je rekao:
“Zabilježeno je od trojice Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, drugova da treba ubijati sihirbaze.”

Hafiz Ibnu-Hadžer je rekao:
“Malik zastupa mišljenje da je presuda za sihirbaza kao i presuda za odmetnika od vjere i ne prima mu se tevba. Biće ubijen kada se utvrdi da je pravio sihr. Tako isto misle i Ahmed ibnu Hanbel. A Safija kaže: “Neće se ubiti osim ako on sam prizna da je nekoga ubio svojim sihrom.”

Zaključak

Jasno nam je da je većina uleme na stanovištu da sihirbaza treba ubiti. Jedino imam Safija misli da ga ne treba ubiti osim ako je on ubio sihrom. U tom slučaju njegovo ubistvo se smatra odmazdom.

1. Hafiz Ibnu Hadzer, Allah mu se smilovao, kaže u ovim Allahovim riječima: Mi samo iskušavamo, a ti ne budi nevjernik. To je znak da je učenje sihra kufr. [13]
2. Ibnu Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je: Učenje sihra i podučavanje sihru je kufr i mi ne poznajemo ikakva razmimoilaženja kod uleme po tom pitanju. Naši su istomišljenici i Hanbelije koji kažu: Smatra se nevjernikom sihirbaz koji podučava sihru ili ga čini, svejedno da li to smatra zabranjenim ili dozvoljenim. [14]
3. Ebu Abdullah Er-Razi rekao je: U učenju sihra nema ništa ružnog niti pokudenog. Učenjaci su su složni u tome. Razlog je činjenica da je nauka sama po sebi nesto časno. Allah, dzelle sanuhu, kaže: Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Ako ne bismo izučavali sihr, kako ćemo ga znati razlikovati od mu'dzize? Dužnost nam je naučiti šta čini mu'dzizu nadnaravnom. Ono što upotpunjuje vadžib smatra se također vadžibom. Ovo upućuje na to da je postizanje znanja o sihru vadžib, a ono sto je vadžib, ne može nikako biti haramom niti pokudenim.[15]
4. Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: Riječi Er-Razija su diskutabilne sa nekoliko aspekata. Jedan od njih je: Njegove riječi proučavanje sihra nije pokudeno (ružno). Ako misli da to nije ružno sa aspekta razuma, onda mu se suprostavljaju Mu'tezile koje ga zabranjuju, a ako smatra sa aspekta šeriata onda mu je odgovor ovaj plemeniti ajet:
   • I povode se za onim sto su šejtani o vladavini Sulejmanovoj kazivali..., u kome se jasno nazire pokudenost učenja sihra. Također se odgovor nalazi i u sahih-hadisu: Ko ode gataru ili vraču, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu.[16]
   • U Sunenu se kaže: Ko zaveže čvor i puhne u njega, napravio je sihr.

Što se tiče njegova svrstavanja sihra u sadržaj kur'anskog ajeta: Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju...? (Ez-Zumer:9), može se kazati da ovaj ajet upućuje na pohvalu učenjaka u šeriatskim znanostima.

Zatim njegovo insistiranje da je učenje sihra stroga obaveza kako bismo ga mogli prepoznati i od njega razlikovati mu'dzizu. Takvo mišljenje je slabo, ili, jasnije rečeno, neispravno, jer je najveličanstvenija mu'dziza našeg Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, plemeniti Kur'an kojem je laž strana i koji je od Mudrog i Hvaljenog. Spoznaja njegove nadnaravne prirode se ne zasniva na poznavanju sihra. Zatim, poznato je da su ashabi i tabi'ini, te islamski učenjaci razlikovali mu'dzizu od onoga što to nije i nisu učili niti podučavali sihru. Allah najbolje zna.[17]

Ebu Hajjan u djelu El-Bahrul-Muhit rekao je: Stav o učenju sihra može se ovako posmatrati: Ako se učenjem sihra veliča nešto ili neko mimo Allaha kao što su zvijezde i šejtani, imajući na umu ono što je rekao Uzvišeni Allah, bez sumnje je to kufr. Nije dozvoljeno učiti ga niti raditi po njemu, jer je cilj njegova učenja prolijevanje krvi i rastavljanje supružnika i prijatelja. Ako ništa od gore spomenutog nije cilj, ali ipak postoji mogućnost da bude, i u tom slučaju nije dozvoljeno učenje sihra niti rad po njemu. Sve što se zasniva na zabludama, obmanama i vraćanju, nije dozvoljeno učiti jer je to krivi put. Ako, pak, sihirbaz ima za cilj zabavu i igru, i da svijetu pokaže svoju okretnost i brzinu, u tom slučaju je učenje sihra samo pokudeno.[18]

Mislim da ovaj odgovor je dobar i hvale vrijedan i trebalo bi se na njega oslanjati.

--------------------------------------------------------------------------------

[1] El-Muvetta: 628.

[14] El-Mugni: 10/106.

[15] Preneseno od Ibnu Kesira 145/1.

[16] Prenose ga četvorica autora Sunena i El-Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca. Također ga prenosi i Muslim s dodatkom i ne prima mu se namaz četrdeset dana.

[17] Tefsir Ibnu Kesir 145/1.

[18] Prenosi se iz Revai ul-bejan 1/8

Velika žalost

Vriska i udaranje po obrazima i prsima, bacanje tijela o zemlju, što neki rade kada ih zadesi velika žalost, sve su to znakovi i radnje onih koji su daleko od Allaha, pa stoga njihovo tijelo nije zaštićeno. Prenosi se od Ibn Mes’uda da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s: Nije od nas onaj ko se udara po obrazima, razdire po prsima i oplakuje džahilijetskim oplakivanjem.”

Žalost je velika prilika džinima da napadnu ljudsko tijelo i uđu u njega. Srce čovjeka, u velikoj žalosti, zaboravlja na Allaha, zaboravlja na vjerovanje da sve što se događa i biva, biva Božijom voljom i određenjem. U tim momentima čovjek nije strpljiv, niti misli na Allaha u teškim trenutcima. Na taj način tijelo postaje potpuno nezaštićeno pred napadom džina.

Veliki strah

Strah, je u stvari šejtanovo navraćanje, čovjeka na zle misli, nakon čega se njegovo srce stisne, što čovjek dobro osjeća, ako što, prije, počinje osjećati jezu i u drugim dijelovima tijela. Neko to osjeća u kosi, neko na nogama, neko u stomaku. Uzrok osjećaja jeze dolazi zbog toga što se čovjek povede za šejtanovim nagovaranjima i spletkarenjima. Kada bi to čovjek shvatio, uvidio bi da nema razloga za strah. Na taj način bi se sačuvao od straha, a i džina. Uzvišeni Allah nam je dao lijek protiv straha. On kaze da šejtan plaši ljude, ali istinski musliman odbacuje šejtanove spletke i samo se Allaha boji. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “i onima kojima se, kad im je svijet govorio: “Okupljaju se ljudi protiv vas, pa ih se čuvajte! – vjerovanje njihovo povećalo! Takvi su govorili: “Dosta je nama Allah! Divan li je On zaštitnik!” I oni se povratiše s blagodatima i obiljem od Allaha i ništa ih ne zadesi od zla! Pa Allahovo zadovoljstvo slijediše. A Allah je posjednik obilja golemoga! To vas je samo šejtan zastrašio družinom svojom. Njih se ne bojte, Mene se bojte, ako ste vjernici.” (Al-Imran, 173 – 175).

Ovi Kur’anski ajeti nam jasno govore šta je zastrašivanje. Čovjek uvijek pomišlja: Kakav je ono zvuk, šta se ono čuje, čujete li vi to? Tada pomišlja da bi to mogao biti šejtan, zmija ili nešto drugo što hodi zemljom a može da naškodi. Kada bi čovjek sam sebi rekao da to nije ništa, pa i ako jeste, ja imam Allaha i On mi je dovoljan – kada bi to rekao sa čvrstom vjerom i ubjeđenjem, Allah bi ga sigurno zaštitio i spasio od svakog zla. Zato odbacite strah od sebe i ne slijedite šejtanova nagovaranja. Kad to primjetite, odmah i bez straha učite: HASBUNEL-LAHU WE NI’ME-L-WEKIL

Nemarnost

Nemarnosti ima više vrsta. Onaj ko ne klanja, nemaran je. Onaj ko ne posti, nemaran je. Onaj ko ne spominje Allaha jutrom i večerom, nemaran je. Onaj ko svoje srce zabavi nečim što ga odvlači od Allaha i on je nemaran. Onaj ko čini grijehe, nemaran je. Onaj ko se zabavi dunjalukom i njegovim ukrasima i zaboravi na Ahiret, nemaran je. Onaj ko se sav preda sticanju imetka i slijeđenju svoje strasti, nemaran je. Dovoljno je da nemarima spomenemo hadis kojeg prenosi Buharija u svome Sahihu: “Razlika između onoga ko spominje Allaha i onoga ko ga ne spominje ista je kao i razlika između živog i mrtvog.”

Onaj ko se ne sjeća svoga Gospodara, ni njegov Gospodar se neće sjećati njega, a onaj koga se Allah ne sjeća, izložen je napadima šejtana, koji ulazi u njegovo tijelo i izlazi kako hoće i kada hoće. Šejtan postaje tijelo za čovjeka, a od takvog nema nikakve opasnosti po šejtanovu vojsku.

Srdžba

Uzvišeni Allah kaže:
“A kada te šejtan hoće zavesti zavođenjem svojim, ti od Allaha utočište potraži! On, doista, sve čuje i sve zna!”

Buharija i Muslim bilježe da je Sulejman B. Sard rekao:
“Sjedio sam sa Allahovim Poslanikom s.a.w.s., a dvojica ljudi su se posvađali. Svađa je bila oštra toliko da je jedan sav pocrvenio, a vratna žila mu se nabrekla. Tada je Poslanik a.s. rekao: “Uistinu, znam riječi koje kad bi izgovorio, nestalo bi onoga što ga je obuzelo – kada bi rekao. E’uzu billahi mineššejtanni-r-radžim, ljutnja bi prestala.”

Ebu Davud bilježi od ‘Atijje b. ‘Urve, a on od Poslanika s.a.w.s., da je rekao:
“Ljutnja je od šejtana, a šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom. Zato, kada se neko od vas naljuti neka uzme abdest.” Kada bi nekoga obuzela ljutnja, Poslanik bi naređivao da sjedne, ako je stajao; a ako je sjedio, naređivao bi mu da se ispruži.

Odavanje strastima

Postoje dvije vrste strasti: strast stomaka i strast polnog organa.
Imam Ebu Hamid El Gazali u svome djelu Ihja’ ‘ulum eddin kaže:
“Stomak je izvor strasti, mjesto gdje nastaju sve vrste bolesti. Slijedi strast polnog organa i snažna zelja da se on zasiti. Ove dvije strasti (hrana i seks) slijedi snažna želja za ugledom i imetkom, potom slijedi umnožavanje imetka i jačanje utjecaja što proizvodi različite vrste gluposti, natjecanja i zavidljivosti. Iz ove dvije strasti (umnožavanje imetka i jačanje utjecaja) rađa se bolest dvoličnosti, pokvarenog ponosa, umnožavanja i arogancije, što prelazi u zlobu, zavist, neprijateljstvo i mržnju. Onaj ko se tome oda, to ga vodi u nasilništvo, zlo i razvrat, a sve to je rezultat zapostavljanja želuca i njegovog zasićenja i nekontrolisanog ispunjavanja. Kada bi rob ukrotio svoju strast za hranom gladovanjem i suzio šejtanske tokove, na taj način bi prisilio svoj nefs na pokornost Uzvišenom Allahu.”

Ovo su najčešći simptomi:

1. Stalna bol u želucu
2. Povremena glavobolja koja ne prestaje sa uzimanjem medicinskog lijeka
3. Jaka tegoba u predjelu prsa, naročito poslije ikindije pa do kasno u noć
4. Užasni snovi
5. U snu vidi kao da pada s visokog mjesta
6. U snu vidi životinje koje ga tjeraju
7. Utrnutost jednog dijela tijela
8. Periodi napada (živčani grčevi)
9. Mjenjanja slike u očima, tako da muž (zaručnik) vidi svoju ženu (zaručnicu) u ružnom liku, makar ona bila izrazito lijepa. Razlog je tome što šejtan (sotona, vrag, đavo) koji je zadužen za sihr (crna magija) njeno lice čini ružnim, prikazujući svoj lik na njenom licu i obrnuto.
10. Odvratnost prema susretima
11. Iznenadno pretvaranje ljubavi u mržnju
12. Uveličavanje povoda za svađu i raskol iako su oni beznačajni
13. Odvratnost opsihrenog prema svakom djelu koje poduzima njegov supružnik
14. Odvratnost prema mjestu gdje sjedi njegov supružnik. Tako ćete vidjeti čovjeka koji je van kuće sasvim normalan, ali sa ulaskom u kuću osjeti žestoku tjeskobu.
15. Čovjek vidi nepomične stvari kako se kreću, a pokretne vidi stabilnim i nepomičnim
16. Odsutnost duha, smetenost i velika pospanost
17. Nejasan smušen govor
18. Netremično gledanje u jedno mjesto
19. Želja za samoćom
20. Potpuna povučenost u sebe
21. Stalna šutnja
22. Smirenost, nepokretnost i konstatna ljenost
23. U snu čuje kako ga neko doziva
24. Čuje glasove koji ga dozivaju, a ne vidi osobe
25. Prestanak rada jednog čula

Od svih navedenih simptoma, najčešći su prvi navedeni.

Ovi simptomi se mogu poklapati sa medicinskim simptomima. Ako se neko nađe u ovim simptomima nije pravilo da taj neko mora biti oboljen od strane sihra (crne magije). Ovi simptomi pomažu onome ko liječi Kur’anom da pretpostavi da li se zaista radi o ovoj vrsti bolesti.

Osoba koja osjeća simptome kao što je bol u određenom dijelu tijela, neka se prvo obrati ljekaru zvanične medicine i potraži lijek. Ako i nakon toga osjeća bol (ili neki drugi od simptoma) i nije našla lijeka kod savremene medicine, onda neka se obrati kod onih koji liječe Kur’anom.

Kao i u medicini, nije moguće sve probleme riješiti jednom terapijom.

• Ja ne mogu da izađem iz nje.
• Zašto?, upitao sam ga.
• Zato što se bojim da će me sihirbaz ubiti.
• Idi sa tog mjesta na drugo za koje sihirbaz ne zna.
• On će poslati za mnom drugog džina koji će me pratiti.
• Kada bi ti primio Islam i kada bi se javno pokajao, bili bismo u mogućnosti sačuvati te od džina i spasiti te od njih.
• Ne, neću primiti Islam, ostaću kršćanin.
• Nema prisile u vjeru, ali je važno da izađes iz ove žene.
• Neću izaći.
• Dobro, onda ćemo s Allahovom pomoći učiti ajete kojima ćeš biti spaljen.
• Potom sam ga jako udario te je počeo plakati.
• Izaći ću, izaći ću.
• I izašao je, hvala Allahu, Gospodaru svjetova. To je samo Njegova zasluga.

• džini vole mračna mjesta,
• džini se hrane mirisom tamjana,
• jasan i očevidan širk u ovom načinu je zaklinjanje i potpomaganje džinom,
• džini vole nečist, a šejtan se privlači nedžasetima(prljavštinom).

1. prinošenje žrtve džinu – što je haram. U tome se složila sva ulema, slavni prethodnici i oni poslije njih. U ovom slučaju širk je klanje žrtve u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. Muslimanu nije dozvoljeno da jede takvo meso, a pogotovo da on to čini. I pored toga neznalice u svim vremenima i na svakom mjestu rade slične stvari. Jahja ibnu Jahja kaže: “Rekao mi je Vehb: Jedan halifa je iskopao izvor i htio da ga provede, pa je prinio žrtvu džinu da mu ne presuši izvor. Ljudi su se napajali iz tog izvora, a kada je vijest o tome doprla do Sihaba Ez-Zuhrija, rekao je: “On je prinio žrtvu onome kome nije dozvoljeno i ljudi su pili ono što im nije dozvoljeno.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je jedenje onoga što je zaklano u ime džina.” Djelo “Ahkamul-Merdžan” 78. U Muslimovom “Sahihu” postoji hadis koji prenosi Ali ibnu Ebi Talib, radijallahu anhu, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah je prokleo onoga koji prinosi žrtvu nekom drugom mimo Allaha.”
2. Idolopokloničke čarolije su riječi i talismani koje se izgovaraju prilikom prizivanja džina, a sastoje se od očiglednog širka, kao što je to spomenuo Šejhul-Islam Ibnu Tejmijje na više mjesta u svojim knjigama. Djelo “El-Ibane fi ’umumir-risaleh”.